Volim te, Izdajniče
|
NEKOLIKO REČENICA PRIJE PJESME….. … Ovu sam pjesmu napisala prije dvije godine, nedugo nakon kraja jedne ljubavne priče iz mog života. Danas su moji osjećaji vezani uz tu osobu posve drugačiji….. usuđujem se reći i da ih nema. … Nedavno sam ga srela na ulici, pozdravili smo se i otišli svatko svojim putem…. Potpuno sam ga izbrisala iz svog života, a njegovo mjesto u mom danas pripada drugom muškarcu… Jučer sam listala svoje bilježnice s pjesmama i slučajno sam naišla na ovu. Bolne uspomene vežu me uz njene stihove, no odlučila sam ih objaviti zato jer mi se sviđaju. I ponavljam, više ne osjećam ono što u pjesmi piše i čudim se samoj sebi i emocijama koje su me obuzele nakon kraja jedne ljubavi….. ….. Možda se i netko od vas prepozna u ovim stihovima! :::: VOLIM TE; IZDAJNIČE Promatram… Promatram ljude oko sebe I tražim nekoga tko me na tebe podsjeća. Znam da više nisi dio mog života, Barem ne službeno… Jer ti ćeš uvijek biti dio mojih misli, mojih snova! Ne želim si priznati da si me napustio! Ne! Ti nisi otišao k drugoj – kako lijepo zvuči ova laž! Zašto li je tako okrutna stvarnost, Ta istinita priča s tužnim završetkom? Odbijam povjerovati da je od tebe ostala još samo silueta Naslikana na mom srcu. Sinoć sam legla sama u krevet, Osjećala se tako usamljeno…. Nekoć naše ljubavno gnijezdo Sada je postalo pustinja, Odaja samoće u kojoj ja carujem. Tako mi nedostaješ, čovječe! Osluškujem vjetar koji vani puše, A njegov zvuk podsjeća me na tvoje šapute… Ustajem! Oblačim onu zelenu haljinu Koju sam nosila kada si mi prvi put prišao. Silazim niz stepenice I nošena vjetrom koračam prema tvojoj kući. Kroz moju glavu prolaze slike, Sjećanja na naše zajedničke dane, Na one trenutke dok si me ljubio, Dok si me milovao…. Prisjećam se tvojih toplih dodira, Tvojih uzdisaja dok sam te ljubila po cijelom tijelu…. A sada te tako ljubi druga žena…. Dok lutam sama noćima Na tebe mislim, dušo! Pokušavam zaboraviti Da si u zagrljaju druge žene, Al ne mogu! Glupača! Ona te ne voli tako snažno kao ja! Smiluj mi se! Pošalji mi bar jedan sms Da ga bezbroj puta čitam, Dok lutam sama noćima I na tebe mislim, dušo…. Dolazim do zgrade u kojoj živiš, Uspinjem se betonskim stepenicama Prema tvojem stanu na osmom katu. Stigla sam onamo, Dodirujem tvoja vrata…. Tako bih htjela pokucati… Ne usudim se! Što ako mi vrata otvori Ona – Ta prokletnica koja je zauzela moje mjesto?! Oh, kako mrzim tu ženu Koju nikada nisam vidjela… Koliko je snažna moja ljubav prema tebi, Toliko je jaka moja mržnja prema njoj – Otimačici, kradljivici moje sreće! Već šest mjeseci nisam dodirivala tvoje tijelo…. Pronašla sam ti zamjenu… Barem sam tako mislila… No i on me napustio… Onog dana kad sam ga pozvala tvojim imenom Dok sam ljubila njegove usne…. Shvatila sam da te još uvijek volim…. Ma nije me briga za onu tvoju vješticu…. Ja te trebam, Ne mogu bez tebe… Ponizit ću se! Bit ću ti ljubavnica, Samo da budem dio tvog života…. Odlučila sam: Pokucat ću na tvoja vrata… Kuc kuc kuc! Čekam…. Nitko ne otvara! Silazim niz stube… Šteta što te nije bilo kod kuće! Tko zna hoću li opet skupit dovoljno hrabrosti Da ti priđem, I ponizim se pred tobom moleći te da me prihvatiš…. Hoću li opet skupiti tu hrabrost? I pomisao na tvoje odbijanje U meni stvara vrtlog straha. To bi zauvijek uništilo moju sreću, Zdrobilo ju na bezbroj krhotina… Otplovila bih na put prema otoku tuge, S jednosmjernom kartom, Na put bez povratka…. Možda je ipak bolje Da zajedno živimo u mojoj mašti….. Tamo gdje me još uvijek ljubiš…. Eto, već sam izgubila onu hrabrost! A možda je i bolje tako… Možda te i zaboravim Jedne zimske noći Dok vjetar bude snažno puhao I tvoju sjenu uklonio iz mojeg srca…. Hoće li se to ikada dogoditi? …….. dogodilo se! |
